Novac kojim je planirao kupiti Hajduk arapski šeik uložio u dupli macchiato u Dubrovniku

Da se javi kući nesretni je šeik za posljednjih sto kuna kupio T-mobileov bon što mu je bilo dovoljno za gotovo čitavu sekundu razgovora s jednom od žena u Saudijskoj Arabiji.

DUBROVNIK – Arapski šeik i naftni magnat Basil Sabah Al-Salim prošlog mjeseca brodom se iz Saudijske Arabije zaputio prema Splitu s namjerom da kupi nogometni klub Hajduk.

Posao s naftom, kaže Basil, je težak, ali veoma isplativ. Budući da njegova tvrtka kontrolira preko 40% bušotina u Saudijskoj Arabiji, iznimno mu je lako donositi dobre poslovne poteze.

”Što god da napravim to se pokaže strašno dobrom odlukom koja mi donosi profit. Evo, baš nekidan sam digao cijenu barela nafte za 60% samo da vidim kako je to osjetiti gubitak, ali javili se ljudi iz neke INA-e, kažu ”super, gdje da pošaljemo cisterne?” Život mi je postao strašno dosadan, čak me ne uveseljava više ni kad nas posjeti vaš Linić pa ga pustim da cijuče s onim glasićem dok razgovara s mojim slugama koje glume investitore” u ekskluzivnom intervjuu za Sprdex kaže šeik.

No, baš dok je Linić s šeikovim slugama dogovarao davanje mora u koncesiju na 60 godina, šeik je upao u razgovor s čovjekom iz ministrovog osiguranja. Riječ po riječ i stigli su na temu Hajduka, a Basila je posebno oduševilo što se radi o jedinom klubu na svijetu čiji navijači skupljaju novac kako bi pomogli klubu koji onda taj novac koristi za plaćanje kazni koje su prouzročili ti isti navijači.

”Odmah sam znao – to je to! Što sam više čitao o Hajduku to su stvari postajale sve luđe. Osjetio sam kako mi krv kola žilama, konačno ću napraviti poslovni potez koji će mi predstavljati izazov. Pokrpati Hajdukove minuse, jeza me hvata samo kad pomislim kolike su šanse da se za života jednog čovjeka to dogodi” sav zanesen govori šeik.

Kad je Linića poslao devom na avion, Al-Salim je krenuo rezervirati i kartu za sebe. No, jedna od njegovih žena tada je izrazila želju da posjeti Dubrovnik. Kratko je razmišljao o tome je li mu vremenski isplativije razvesti se od nje i tako riješiti problem ili svratiti do Dubrovnika. Odlučio se za ovo posljednje, a pokazat će se kasnije, bila je to uistinu kobna odluka.

”Već sam prije par godina bio u Dubrovniku i popio piće na Stradunu. Bilo mi je drago da su ove godine konačno dozvolili plaćanje kave zlatnim polugama, te proklete kartice ionako uvijek zagubim. Pošto je sa mnom išla i žena, procijenio sam da će mi trebati oko 60 kilograma zlata za kave. A nisam sumnjao ni da će Dafina poželjeti kakav suvenir. Tolika težina bila je previše za moj privatni jumbo jet pa smo se odlučili za putovanje brodom” objašnjava šeik.

Kad su konačno stigli na jug Hrvatske, ekscelencija i njegova pratnja iskrcali su se s broda i sjeli u jedan dubrovački kafić. On je bio uzbuđen što je konačno blizu Splita i kupovine Hajduka, ali Dafina je bila nekako pospana. Naručio joj je stoga dupli macchiato da se malo razbudi, a za stolom se našla još i mala boca gazirane vode te čak dvije kugle sladoleda.

”Zatražio sam račun i skoro su mi oči ispale kad sam ga vidio. Zlatnim polugama nekako sam uspio isplatiti macchiato, sat i lančić sam dao za gaziranu vodu i još sam 18 dana radio u kuhinji kako bi isplatio sladolede. Sad prosim na Stradunu da skupim za gorivo koje sam proizvodim kako bi se vratio u Arabiju. Što ti je život, jebote” kaže za kraj šeik Al-Salim koji je razmišljao i da kontaktira ministra Linića, ali se bojao da mu ovaj ne pošalje inspekciju jer za milodare nije izdavao račun.