Student kineziologije srušio zakone fizike i na prazno mjeseto u tramvaju uspio sjesti prije penzionerke

Ako uspješno prođe doping kontrolu ovo bi mogao biti najveći uspjeh nekog studenta kineziologije još otkad je davne 1978. izvjesni Josip Bulić dva dana zaredom došao na faks.

Iz udruge umirovljenika ''Je li gotovo više?'' zadovoljni su što im je zbog ovog podviga broj tema o kojima su sposobni pričati porastao s dvije na tri — Iz udruge umirovljenika ”Je li gotovo više?” zadovoljni su što im je zbog ovog podviga broj tema o kojima su sposobni pričati porastao s dvije na tri

ZAGREB – Utrke kojima se pomiču granice rijetke su, ali kad se dogode, pamte se generacijama. Upravo je takav bio sraz Marka Arambašića (26), studenta druge godine kineziologije i penzionerke (81) koji je prvi put u povijesti završio slavljem mladoga lava.

– Nisam se ovome nadao i ovo je, uz položenu anatomiju bez bube iz šestog pokušaja, sigurno jedan od mojih najvećih uspjeha – nije skrivao oduševljenje Marko. Ipak, kako otkriva, ovom su samo naizgled lakom trijumfu prethodile godine napornoga rada i odricanja, a uspjeh je stigao u posljednji trenutak jer su mu koljena već dobrano načeta od konstantnog stajanja u tramvajima.

Sve je započelo na tramvajskog stanici na glavnom zagrebačkom trgu kada je Marko desetak metara od sebe zapazio staricu koja se jedva oslanjala na štake. Neiskusni bi se sažalili nad nemoćnom gospođom, ali ne i iskusni lisac kakav je Marko.

– Čim sam ugledao taj patnički izraz lica i teatralno puhanje uz riječi “Ajojoj…Bože, uzmi me, ne mogu više”, znao sam da je riječ o varci. Već 45 minuta kasnije, kada je naišao prvi tramvaj, moja su se nagađanja pokazala istinitima. Vrata su se otvorila, a ova je bacila štake u zrak, uhvatila ih i potrčala prema praznom sjedalu. Srećom, predvidio sam takav scenarij, krenuo prije nje te si tako priskrbio solidnu startnu prednost – objašnjava Marko koji je, unatoč izvrsnoj fizičkoj pripremljenosti, jedva održavao prednost pred, naizgled, nepokretnom staricom.

Svjesna da nema šanse, penzionerka je u žaru trke mučki podmetnula Marku štaku, preko koje je nesretni mladić pao ispruživši se po tramvajskom podu. Baka se u tom trenutku našla pred praznim mjestom. Već je krenula sjedati uz profesionalan au-bole-me-križa izraz lica, kad se Marko nenadano digao i u zadnji čas iz daljine majstorski bacio na sjedalo. Pritom je udario glavom u tramvajsko staklo i razbio nos, ali i oborio fakultetski rekord u skoku u dalj..

Poražena starica neko je vrijeme tupo ostala zuriti u zauzeto sjedalo, nakon čega je uz gunđanje i spominjanje današnje mladeži, prijašnjih vremena i druga Tita mahnito bacila štake na pod i žurnim korakom izašla iz tramvaja na sljedećoj stanici.

Vozač dvanaestice Mirko Popović (57) za Marka je imao samo riječi hvale.

– Pothvat ovog hrabrog mladića došao je u pravi čas jer su posljednjih mjeseci stvari počele izmicati kontroli. Evo, baš mi je prošli tjedan neka starica ušla u vozačku kabinu i tražila da joj se ustanem. Kaže ona, mlađi sam i mogu stajati. Ma mogao bih ja voziti stoječki, ali kako bih onda čitao novine? – kaže Mirko koji će za koji dan zajedno s tramvajem kojeg vozi proslaviti 58 rođendan.

Starislav Dedić